Vlasnici medija u Srbiji ponašaju se u skladu sa kapitalističkom logikom izvlačenja što većeg profita uz minimalne izdatke. Međutim, da bi svoje izdatke smanjili neki od njih najpre posežu za neisplaćivanjem plata zaposlenima što logično dovodi do štrajkova. Ovog puta izdvojićemo dva štrajka u kojima je učestvovala naša današnja sagovornica, Dragana Čabarkapa iz Sindikata novinara Srbije i zaposlenih u medijima – sindikata čije članstvo čine između ostalih i zaposleni TV Avale i kragujevačkog nedeljnika Svetlost. ”Zaposleni su svoj posao obavljali na profesionalnom nivou i poslodavac je bio dužan da im isplati zaradu”, kaže predsednica sindikata, ”kako to nije uradio sledi logićan zaključak, da vlasnici očekuju da ih zaposleni kreditiraju u obavljanju svojih poslova. A reč je, kao što je poznato, o izuzetno bogatim i uticajnim ljudima”.

Štrajk u TV Avali posebno je bitan zbog onoga što vlasnici tog medija predstavljaju i onoga što su radili u prošlosti. Jedan od njih – Željko Mitrović – svakako je jedan od najprezrenijih likova na ovim prostorima, bez obzira na to što on lično smatra da njegov ”personaliti” to ne zaslužuje. Svoju medijsku imperiju Mitrović je sagradio zahvaljujući levičarenju u Jugoslovenskoj udruženoj levici (JUL) i bliskosti sa Mirom Marković, koji su mu omogućili da potrebnu tehniku iz RTS-a, po direktivi odozgo, otkupi za minimalnu naknadu. Do dan-danas javni servis nije obeštećen a Mitrović je ogranke svoje televizije otvorio u okolnim državama uz veći broj satelitskih specijalizovanih kanala, muzičku i filmsku produkciju, firmu za marketinške usluge i fabriku za proizvodnju diskova.

Austrijska kompanija Greenberg invest poseduje 48,4 odsto akcija TV Avale ali je ona najverovatnije paravan za samog Mitrovića. Ime Greenberg je kovanica sačinjena od jedne engleske i jedne nemačke reči. U prevodu bi to otprilike značilo ”zelena planina”, po čemu je planina Avala poznata u epskoj narodnoj poeziji (”Bijela je vila pokliknula/Sa Avale zelene planine”). Netransparentnost vlasništva je preduslov za kršenje člana 99. Zakona o radiodifuziji o nedozvoljenoj medijskoj koncentraciji pa je vrlo verovatno da je Mitrović preko Greenberg investa u stvari postao nezvanični većinski vlasnik TV Avale. Međutim, zvanično on poseduje samo 4,95 odsto pa mu, prema Zakonu iz 2002, nedostaje 0,05 odsto do maksimuma akcija koje vlasnik jednog medija sa nacionalnom pokrivenošću, u ovom slučaju TV Pinka, može da poseduje u drugom mediju. Sam Greenberg invest ima jednog jedinog vlasnika – austrijskog advokata Johannesa Wernera Krausa koji je ujedno i jedini zaposleni. Na kraju 2009. godine na računu Greenberg invest nalazilo se samo 174 evra. U toj godini je ta kompanija imala gubitak od 14.869 evra i dug od 177.786 evra. Četiri meseca pre nego je kupila udeo u TV Avali firma Greenberg je iznenada nabavila čitavih 493.000 evra za učešće u kupovini TV Avala.

Drugi vlasnik TV Avale, koji poseduje 45,56 odsto vlasništva, jeste Danko Đunić, idejni tvorac koncepta privatizacije umešan u mnoge sumnjive radnje koje su nju pratile. Karijeru je započeo kao Miloševićev kadar za privatizaciju Telekoma, napustio Miloševića kad i Milo Đukanović, a u tranziciju ušao sa Aleksandrom Vlahovićem kao suvlasnik Ekonomskog instituta i firme ”Eki investment”, ali i kao prvi čovek konsultantske kuće ”Dilojt” u Srbiji, koja je bila privatizacioni savetnik u prodaji mnogih domaćih preduzeća. Tako je Đunić učestvovao u stečaju i likvidaciji domaćih banaka, prodaji Imleka i Sartida, itd. U kancelarijama njegovog Eki investmenta sklopljen je čuveni kartelski sporazum između Miroslava Miškovića, Milana Beka, Slobodana Radulovića, uz potpis i bivšeg premijera Vojislava Koštunice. Nedavnim odlaskom Ju-es Stila nestalo je poslednje uporište onih koji su ”najvećeg srpskog izvoznika” koristili da opravdaju Đunićevu privatizaciju, štrajkači na TV Avali su ga isterali iz senke u kojoj se dugo krio, a gradski čelnici najavljuju oduzimanje 34 hektara zemljišta PIK Zemuna koje Đunić trenutno poseduje. Kako ga je nedavno napustio i Aleksandar Vlahović, izašavši iz EKI investmenta u kojem je posedovao 40 odsto udela, govori se i o Đunićevom odlasku u Ameriku gde mu živi porodica a moguće i ”savetodavci” u krupnim reformskim poslovima koje je preduzimao.

”Rezultat njihovog rada znamo svi: Izuzetno bogati pojedinci, koji su sebi obezbedili poziciju nedodirljivih. Na drugoj strani je armija osiromašenih, koji, posle svega, ostaju i bez nade da se u ovoj zemlji može više bilo šta promeniti. Međutim, treba se usuditi, u tome je tajna revolucije, kako kaže francuski pesnik”, kaže predsednica sindikata novinara Srbije Dragana Čabarkapa.

–  ”Poslodavac i vlasnici nisu prihvatili istinski dijalog sa zaposlenima u kojem bi došli do dogovora kako da se utvrdi dinamika isplate pet zaostalih plata zaposlenima i honorari za šest meseci. Zaposleni su sprečili direktora produkcije da uoči Nove godine skine pločicu sa ekrana na kojoj piše koji je dan štrajka. Kao i u slučaju lista «Svetlost», nadležna ministarstva i predstavnici države ostali su nedostupni za zahteve štrajkača. Štrajkački odbor susreo se sa predstavnicima RRA I RATELa. Dogovor koji su predstavnici ova dva regulatorna tela postigli sa vlasnicima TV Avale još se ne sprovodi. Jedina novina je da su zaposlenima uplaćeni doprinosi za prošlu godinu”.

Privatno obezbeđenje

– ”Prema informaciji Bojane Lekić, bivše direktorke TV Avala, prošla godina završena je uspešno. Prema njenim rečima, problem su ranija dugovanja. To ne može biti obrazloženje da se zaposlenima ne isplate zarade. Zaposleni su najavili radikalizaciju štrajka na šta ih je, preuzimajući nezakonito režiju, sprečilo privatno obezbeđenje vlasnika. Verujem da će država iskoristiti zakonske mehanizme i primorati vlasnike TV Avala da poštuju svoje obaveze. Ukoliko se to do ne dogodi  do 1. februara, izaćićemo na ulicu, jer su iscrpljene sve mogućnosti da se do dogovora dođe za stolom. Za eventualne incidente sa privatnim obezbeđenjem biće odgovorni oni koji su ih angažovali i država koja dozvoljava kršenje zakona”.

– ”Imamo podršku UNS-a i NUNS-a, Konfederacije sindikata, a finansijsku pomoć, osim Sindikata novinara Srbije,  uputio je i Sindikat producenata RTS. Mislim da javnost sa pažnjom prati šta se događa u TV Avala. Biće izuzetno teško ako se ne nađe rešenje. Neće izgubiti samo zaposleni. Mislim da se borba za slobodu medija upravo bije na ovoj televiziji i mi ne smemo da izgubimo ovu bitku, utoliko pre, što imamo snažnu podršku Evropske federacije novinara čiji smo članovi”.

Kragujevački nedeljnik Svetlost

Ugovor o privatizaciji kragujevačke “Svetlosti” raskinut je 1. novembra 2011. zbog neisplaćivanja pretposlednje kupoprodajne rate. Raskid privatizacije trebalo je da okonča jedan period propadanja ovog lista koji je započeo još 2007. godine kada su vlasnici postali nekadašnji funkcioner DHSS Gvozden Jovanović, bivši gradonačelnik Kragujevca Vlatko Rajković i lokalni biznismen Dragoljub Milovanović. Iako je raskinuta privatizacija list je i dalje pod kontrolom bivših gazda koje i dalje objavljuju ovaj kragujevački nedeljnik.

– ”Kolege iz «Svetlosti» su me obavestile da od četvrtka 26. januara 2012. izlazi nedeljnik pod nazivom «Nezavisni list Svetlost». Vlasnik ove novine Gvozden Jovanović nije izmirio obaveze prema zaposlenima u redakciji «Svetlost» koji zbog 14 neisplaćenih plata i neuplaćenih dopinosa štrajkuju od 7. februara prošle godine. Sve vreme u impresumu novine izlazila su imena zaposlenih u štrajku a novinu su uređivali i pisali, kako prenose mediji «Gvozden i prijatelji»”.

– ”O svemu što se dešavalo, u ovom nekada uglednom kragujevačkom nedeljniku, obaveštene su sve nadležne institucije u zemlji – od inspekcije rada,  resornih ministarstva (za kulturu i informisanje i rad i socijalnu politku ) do premijera i predsednika države. Niko nije reagovao”.

– ”Iako je ugovor o privatizaciji raskinut u novembru prošle godine zastupnik državnog kapitala, koga je imenovala Agencija za privatizaciju, i zaposleni ne mogu da uđu u redakciju jer im bivši vlasnik ne da ključeve. Navodno, nije obavešten da je ugovor o privatizaciji poništen. Država još nije našla način kako da uđe u svoj posed. Izvesno je da  je krajnji rok kada bi to moglo da se, konačno, dogodi 1. februar, za kada je zakazana Skupština akcionara «Svetlosti»”.

– ”Kolege iz «Svetlosti» pokušale su da saznaju ko su novinari koji trenutno umesto njih pišu za taj list i koji vrlo često svoje tekstove objavljuju pod raznim pseudonimima. Načelnik Inspekcije rada u Kragujevcu Prvoslav Marinković im je objasnio da on «nije u mogućnosti da juri novinare koji rade na crno po privatnim stanovima». Umesto odgovora na pitanje zašto, onda, ne zabrani novinu kao finalni proizvod rada na crno i neovlašćenog štampanja, uputio ih je na tržišnu inspekciju. U tržišnoj su kolegama rekli da oni nemaju iskustva sa medijima, i tražili im dokument iz Agencije za privatizaciju da je ugovor zaista raskinut, koji inače, zaposlenima u «Svetlosti» (Štrajkačkom odboru i Sindikalnoj organizaciji novinara) nije ni dostavljen”.

Medijska slika Srbije

Savet za borbu protiv korupcije je krajem avgusta 2011. godine u Izveštaju o pritiscima i kontroli medija u Srbiji istakao tri glavna problema medija:

1. netransparentnost medijskog vlasništva; čak za 18 medija u Srbiji nisu poznati pravi vlasnici. Problem je pre svega prisustvo ofšor kompanija u vlasničkim strukturama medija koje su najčešće paravan iza kojeg se kriju vlasnici i njihov stvarni interes u posedovanju tog medija.

2. ekonomski uticaj državnih institucija na rad medija kroz različite tipove budžetskih davanja; Državne institucije izdvajaju velika budžetska sredstva na oglašavanje i promociju čime se ostvaruje lična i partijska promocija. Među institucijama koje najviše izdvajaju su Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, Agencija za privatizaciju, Ministarstvo ekonomije, itd, pa je ”zato gotovo nemoguće pronaći analitički tekst, odnosno istraživački pristup novinara kada izveštavaju o radu ovih institucija”. Prema proceni Saveta za borbu protiv korupcije, medijima od državnih institucija dolazi približno četvrtina njihovih prihoda.

3. problem RTS-a koji umesto javnog servisa, ima ulogu servisa političkih stranaka i vladajućih elita, što sve za posledicu ima zatvorenost medija za brojne probleme sa kojima je Srbija suočena, pa i za problem korupcije.

Medije vlasnici i političari koriste kao sredstvo kreiranja javnog mnjenja radi ostvarivanja što povoljnijeg rejtinga i izbornog rezultata političkih partija, ali i ličnog bogaćenja pojedinaca. Zato u većini medija nema kritičkog pristupa prema radu državnih organa, pa je postalo gotovo nemoguće da se u medijima objave istraživački novinarski tekstovi i prilozi, osim u retkim slučajevima kada to odgovara nekom delu stranačke, ili poslovne elite. Više ne postoji medij iz kojeg građani mogu da dobiju potpune i objektivne informacije, jer pod snažnim pritiskom koji stiže iz političkih krugova, mediji prećutkuju događaje ili o njima izveštavaju selektivno i nepotpuno, kaže se u izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije.

Pokret za slobodu

30. januar 2012.

Povezane vesti:

Nedeljnik Svetlost i dalje kontrolišu bivše gazde iako je privatizacija raskinuta (VIDEO), 16. januar 2012.

Dragana Čabarkapa: izlaganje na konferenciji Pokreta za slobodu o socijalnim borbama u Srbiji (VIDEO), 22.12.2011.

Predstavljen Izveštaj o pritiscima i kontroli medija u Srbiji, 30.09.2011.

Privatizaciono urušavanje novinarstva u Srbiji: slučaj NIN, 25.09.2011.