Pokret za slobodu je politička organizacija čiji su ciljevi sistemska reforma društva i nametanje zakona i uredbi od opšteg interesa, usvojenih širim konsenzusom među radničkim i seljačkim grupama. Stoga oko zajednički postavljenih ciljeva i zahteva okupljamo sve veći broj grupa, i nastavljamo sa unapređivanjem postojeće infrastrukture radničko-seljačkog pokreta. Socijalno-ekonomska prava u Srbiji na izuzetno su niskom nivou, i sve što je radničkom borbom do sad postignuto samo je blago izdizanje sa dna na kom Srbija tavori već više od dve decenije.
Borba protiv korupcije u privatizaciji
Radnicima u Srbiji koji se bore protiv korupcije poručili bismo da se vredi boriti ma koliko napredak bio spor. Jedan od najodlučnije vođenih protesta u Srbiji, protest radnika Zastave elektro iz Rače, u kojoj je bilo zaposleno oko 200 ljudi, doveo je do raskida privatizacije i do uspostavljanja nove poslovne saradnje, kojom je u Srbiji otvoreno oko 4.000 novih radnih mesta. Talas radničkih protesta 2009. godine, kada je nepovezani radni staž iskrsnuo kao jedan od zajedničkih problema većeg broja radničkih grupa, najpre je doveo do toga da je država iz svojih sredstava nadoknadila nanetu štetu, a zatim i do nedavno donete uredbe kojom se uvodi strožija kontrola uplate socijalnih doprinosa, odnosno zabrana isplate zarade dok nisu namirene obaveze prema PIO fondu. Isto tako, namerno guranje u stečaj koje je upropastilo toliki broj preduzeća dopunom Krivičnog zakonika proglašeno je početkom ove godine krivičnim delom sa kaznom zatvora od šest meseci do pet godina. Podsećamo da je obrazac uništavanja fabrika kroz namerno dovođenje preduzeća u stečaj sledeći: Vlasnici bi najpre imenovali upravu u kojoj nema ni jednog predstavnika radnika-akcionara, i onda bi bez ikakve kontrole sklapali štetne ugovore sa drugim firmama koje su takođe u njihovom vlasništvu. Tako bi uveli privatizovano preduzeće u stečaj, a zatim ga kao većinski poverioci ponovo preuzeli, ali sada kao stopostotni vlasnici. Ulaskom preduzeća u stečaj prestao bi radni odnos svih radnika, prestao bi rad sindikata, prestao da važi kolektivni ugovor. I kada nekadašnji većinski vlasnik ponovo preuzme fabriku iz stečaja, on je u poziciju da se prilikom ponovnog zapošljavanja obračuna sa svim radnicima koji su mu se suprotstavljali; dok bi sindikat koji nastane u takvim uslovima bio, naravno, pod punom kontrolom gazde i njegovog menadžmenta.
U narednom periodu Pokret za slobodu će se u vezi sa borbom protiv korupcije u privatizaciji posvetiti nadzoru najavljenog obračuna sa 24 sporne privatizacije na koje se ukazuje u rezoluciji Evropskog parlamenta. Da podsetimo, 17. aprila organizovali smo protest ispred Vlade Srbije na kojem smo insistirali da se te privatizacije što hitnije preispitaju, ali i skrenuli pažnju na činjenicu da je korupcije bilo u mnogo većem broju preduzeća, a ne samo u onima na koje je Evropskoj komisiji svojim detaljnim izveštajima ukazao Savet za borbu protiv korupcije. Na primer, iako je industrija mesa BEK iz Zrenjanina uništena na isti način kao i zrenjaninski Šinvoz – namernim dovođenjem u stečaj – ona, za razliku od Šinvoza, nije na evropskom spisku spornih privatizacija. Neposredno pre protesta dostavili smo izveštaj domaćoj javnosti i institucijama EU o sve težoj situaciji u preduzećima sa spiska EU, usled toga što se toliko dugo odlaže rešavanje njihovog problema, gde smo posebno istakli preduzeća koja je oštetio Jovica Stefanović Nini, kao što su Jugoremedija i Srbolek, preduzeće Trudbenik Gradnja koje je oštetio njegov vlasnik i svojevremeni finansijer Demokratske stranke Dragan Kopčalić, itd. U istom izveštaju, skrenuli smo pažnju i na katastrofalne posledice privatizacije u preduzećima SEVER iz Subotice i RS Partners PES iz Surdulice, koja nisu sa spiska EU. Smatramo da je najpravednije obeštećenje za radnike svih kriminalom oštećenih preduzeća da se u njima opet pokrene proizvodnja; pri čemu bi zaplena imovine odgovornih mogla obezbediti deo sredstava potrebnih za investiranje. Država treba što pre da pokrene sveobuhvatne istrage i krivične postupke protiv onih koji su očigledno odgovorni za pljačkanje i nepravilnosti u privatizaciji preduzeća poput Šinvoza iz Zrenjanina, Zastave elektro iz Rače, Trudbenik gradnje iz Beograda, IP ”Prosvete”, itd. Protiv odgovornih za uništavanje tih preduzeća se u nekim slučajevima već vode krivični postupci ali oni, po našoj proceni, nisu dovoljno obuhvatni. Rešavanje ovih problema dodatno otežava činjenica da su politički zaštitnici nekih od ovih vlasnika još uvek na vlasti, pa je vrlo verovatno da će se u nekim slučajevima, u pojedinačnim preduzećima, pokušati sa prividnim istragama i zataškavanjem afera. Kako god, vlastima treba da bude jasno da je radnički pokret u Srbiji uspostavio komunikaciju sa institucijama EU i da neće dozvoliti falsifikovanje obračuna sa kriminalom u privatizaciji. Predstavnik Pokreta za slobodu je u aprilu, u Komitetu regiona, instituciji EU već podneo izveštaj o posledicama privatizacije, a to će novostvoreni ogranak naše organizacije u Briselu nastaviti da čini i u budućnosti. Takođe ukazujemo i na to da rešavanje pitanja Srboleka, fabrike lekova iz Beograda, treba započeti odmah: jer ne samo što je njenim zatvaranjem obustavljena proizvodnja deficitarnih, a bolesnicima neophodnih lekova, već je ta fabrika dovedena u stečaj iako, paradoksalno, ima veća potraživanja nego dugovanja.
Konsenzusom do poljoprivredne reforme
Pored industrije, druga bitna sfera očuvanja realnog sektora ekonomije jeste poljoprivreda. Ova strateška grana posebno je važna u situaciji kada se široki slojevi društva nalaze u potpunom socijalnom kolapsu. Tokom devedesetih poljoprivreda se pokazala kao najpostojanije egzistencijalno uporište stanovništva u uslovima ekonomskih sankcija, hiperinflacije i regionalne nestabilnosti. Nezavisnost u proizvodnji i plasmanu hrane neizostavni je element stabilnosti u zemljama u kojima su praktično svi drugi aspekti života dovedeni u pitanje.
Na jednom od poslednjih okupljanja Pokreta za slobodu u selu Ljubiš na Zlatiboru, na kojem su predstavnici brojnih seoskih grupa i udruženja diskutovali o situaciji u poljoprivredi, usvojena je platforma za poljoprivrednu reformu koja insistira na postojanju dugoročne strategije u poljoprivredi i na podređivanju poljoprivredne politike interesima seljaka, a ne interesima tržišnih špekulanata i krupnih biznismena. Platformu ćemo dostaviti novom Ministarstvu za poljoprivredu, a o rezultatima naših pregovora javnost će biti na vreme obaveštena.
Čitava platforma dostupna je (ovde).