Nedavna preporuka evropske administracije u Briselu da se u Srbiji pokrene postupak preispitivanja 24 sporne privatizacije postala je jedna od glavnih tema u domaćim medijima. Na spisku spomenutih preduzeća nalaze se ”Zastava elektro”, ”Srbolek”, ”Šinvoz”, ”Jugoremedija”, ”Veterinarski zavod”, ”C market”, ”Mobtel”, itd. Medijski izveštaji uglavnom su prećutali činjenicu da su radnici ovih preduzeća godinama ukazivali na sistematsko uništavanje privrede i ovih preduzeća a da ih je vlast uporno ignorisala. Radnicima nije preostalo ništa drugo osim da se za poštovanje zakona i za opstanak svojih radnih mesta bore protestujući na ulici. Uprkos različitim ishodima njihovih borbi, danas se sve više ispostavlja da su one najprogresivniji element domaće politike.

 

Koordinacioni odbor radničkih protesta osnovan je 2009. godine s namerom povezivanja izolovanih radničkih grupa i širenja solidarne podrške u borbi za očuvanje privrednih subjekata koji su decenijama obezbeđivali prihode velikom broju porodica. Predstavnici radnika iz ‘’Zastave elektro’’, ‘’Šinvoza’’, ‘’Ravanice’’, ‘’Srboleka’’, ‘’Vršačkih vinograda’’, ‘’Trudbenika’’ itd, okupljeni u Koordinacionom odboru, dele uverenje da su očuvanje i razvoj privrede nužan preduslov za društveni i individualni napredak i nezavisnost. Međutim, nakon petooktobarskih promena, umesto da se obazrivim ekonomskim merama spreči dalje urušavanje privrede, ishitrenom privatizacijom uništen je veliki broj preduzeća. Izlazak iz krize u kojoj se trenutno nalazimo nezamisliv je bez oporavka realnog sektora privrede od kojeg zavisi privredni rast, bruto domaći proizvod, stopa zaposlenosti, ekonomski standard stanovništva, kao i politička suverenost i samostalnost društvene zajednice u kojoj živimo.

SEVER iz Subotice

9. juna ove godine Koordinacionom odboru su se pridružili i radnici SEVER-a iz Subotice, fabrike za proizvodnju električnih motora, koja je pre privatizacije zapošljavala više od 4.000 radnika. Nekadašnji gigant elektromašinske industrije Jugoslavije i Srbije je nakon tenderske prodaje privatizovan 31.12.2004. godine od kupca ATB iz Austrije. Neodgovorno rukovodstvo SEVER-a dovelo je fabriku na ivicu stečaja a broj zaposlenih redukovala na 469 radnika. Radnici od 2009. godine protestuju i relevantnim državnim institucijama ukazuju da vlasnik nije ispunio odredbe kupoprodajnog ugovora. Međutim, kao i u brojnim drugim slučajevima, Agencija za privatizaciju uporno ignoriše činjenicu da je upravo ona zadužena za kontrolu sprovođenja kupoprodajnih ugovora. Radnici već godinama ukazuju na grubo kršenje ugovornih obaveza – pre svega, vlasnik nije ispunio obavezu investiranja u iznosu od 16,1 milion evra a od postojećih jedanaest proizvodnih programa ukinuo je devet.

Radnici još od decembra 2009. godine vode borbu da se poništi privatizacija u „SEVER-u“, da se firma vrati u državno vlasništvo i da se pronađe drugi strateški partner. Do sada su održana 3 velika protesta na Trgu Slobode u centru Subotice, pisani su zahtevi koji su predati Agenciji za privatizaciju, vladi Republike Srbije i predsedniku Republike Srbije. Podnete su prijave MUP-u i tužilaštvu grada.

Odbornici lokalnog parlamenta su na sednici 16. juna jednoglasno usvojili Zaključak o podršci radničkim zahtevima u vezi sa privatizacijom preduzeća Sever. U Zaključku Skupština grada podržava zahteve iznete na protestima nezadovoljnih građana, članova Udruženja Solidarnost i bivših radnika ATB Sever zbog otpuštanja velikog broja radnika, izražava nezadovoljstvo zbog gašenja proizvodnih programa, izostanka otvaranja novih i ukidanja postojećih radnih mesta, kao i poražavajućih efekata privatizacije ovog preduzeća.

Skupština grada zahteva od nadležnih organa da ispitaju sve okolnosti koje su dovele do nezadovoljstva bivših radnika i akcionara zbog neuspešne privatizacije i traži, ukoliko se utvrde nepravilnosti u izvršavanju obaveza iz kupoprodajnog ugovora, da se preispita mogućnost poništavanja privatizacije i preuzimanja vlasništva preduzeća od strane države.

Posebna okolnost, koja dodatno otežava situaciju u SEVER-u je prošlogodišnji bankrot njegovog Kupca, Austrijske industrijske grupacije A-Tec Industries AG, koji još nije  saniran. S tim u vezi je menadžment ATB Sever-a, u novembru prošle godine oglasio rasprodaju 2/3 imovine u Subotici. Prodajom su obuhvaćeni proizvodni programi i proizvodna prava, dakle, materijalna i intelektualna imovina koju su radnici SEVER-a stekli u u 85-godišnjem otvorenom akcionarskom organizovanju.

Mirko Kovač, vlasnik ATB Austrija, predmet je istrage državnog tužioca. Optužen je za falsifikovanje bilansnog stanja, kršenje ugovora, i prebacivanje novca sa računa preduzeća na svoje privatne račune.

Svakako se radi o vlasniku koji se ponaša neodgovorno kao mnogi vlasnici u Srbiji, i sa kojim treba raskinuti kupoprodajni ugovor.

Zašto je raskid kupoprodajnog ugovora u SEVER-u koristan za čitavo društvo

Podsećamo i javnost i državne institucije da je vraćanje ‘’Zastave elektro’’ u državno vlasništvo omogućilo dolazak stranih investicija i otvaranje velikog broja radnih mesta u više gradova u Srbiji. Međutim, da bi do toga došlo 200 radnika ‘’Zastave elektro’’ bilo je prinuđeno da više od godinu dana dokazuje da Ranko Dejanović svojim nesavesnim poslovanjem upropašćava poslednju preostalu fabriku u Rači. U toj borbi, radnici su doživeli veliki broj neprijatnosti – više od godinu dana nisu primili zarade koje su im pripadale, bili su prinuđeni da usred najvećih letnjih vrućina protestuju blokiranjem saobraćajnica i noćenjem ispred državnih institucija. Tek usvajanjem njihovih zahteva ne samo što je omogućen dolazak stranih investicija i zapošljavanje velikog broja radnika iz same Rače i okolnih mesta, već je ista korporacija otvorila veliki broj radnih mesta i u Nišu i u Leskovcu. Korporacija koja je došla u Raču najpre je zaposlila 1.300 novih radnika iz Rače i okolnih mesta, a zatim u Nišu otvorila dve fabrike u kojima je zaposleno oko 1.500 radnika, a najavljeno je i otvaranje fabrike u Leskovcu sa 1.200 zaposlenih.

Ovakav ishod je svakako pozitivan s obzirom na okolnosti u kojima se nalazi naše društvo. Činjenica je da je korporacija Yura u Srbiju došla pre svega zbog jeftine i kvalifikovane radne snage, i da je rigorozna radna disciplina vrlo često na ivici kršenja radničkih prava. Ali s obzirom na to da je neodgovorna ekonomska politika dovela ogroman broj stanovništva na ivicu egzistencije, i da su uslovi rada u drugim, i domaćim i stranim, preduzećima, daleko gori nego u Yuri, u kojoj se zarade makar isplaćuju redovno, svakako je potrebno preduzeti sličan korak i u preduzećima kao što su SEVER iz Subotice.

Pokret za slobodu

Koordinacioni odbor radničkih protesta