U noći između 22. i 23. februara po drugi put za poslednja dva meseca napadnuta je kuća Roberta Faija, radnika-akcionara zrenjaninske fabrike lekova Jugoremedija i aktiviste udruženja Ravnopravnost. Pre dva meseca tri kuće radnika Jugoremedije, među kojima je i Robert Fai, išarane su prevrnutim krstovima, a noćas je kroz prozor Robertove spavaće sobe bačen veliki komad betona odvaljen od trotoara, koji je pao dvadesetak centimetara od Robertove glave i zamalo ga ubio.

Osuda nasilja nije dovoljna reakcija na pokušaj ubistva Roberta Faija, jer je nasilje ovde samo posledica besomučne kampanje koja se već skoro dve godine neprekidno vodi protiv čelnih ljudi Jugoremedije, Pen Pharme i udruženja Ravnopravnost. Iza ove kampanje stoji grupacija okupljena oko udruženja Jugoremedija 3, a koju čine nezadovoljni akcionari, štrajkbrejherski sindikat Nezavisnost koji je svojevremeno osnovao Jovica Stefanović-Nini, eksponenti preduzeća Delta Farm (fantomske firme koja se u javnosti dovodi u vezu sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine, a koja je nedavno na berzi kupila 730 akcija Jugoremedije), kao i nekadašnji rukovodioci Jugoremedije, oni koji su fabriku vodili 2002. godine kada je država prodala akcije Jovici Stefanoviću. Ova šarolika opozicija se već mesecima predstavlja kao glas akcionara Jugoremedije, iako prilikom podnošenja zahteva za održavanje vanredne skupštine akcionara nije uspela da prikaže ni 10% od ukupnog broja akcija. Ipak, svi mediji u Srbiji bez ikakvog odmaka konstantno prenose laži i uvrede koje ovo udruženje iznosi u svojim saopštenjima, nastojeći da prikaže kako se sadašnje uprava Jugoremedije, koja je izabrana 1. marta 2007. godine glasovima malih akcionara, ni malo ne razlikuje od vremena Jovice Stefanovića. U pitanju je stara i vrlo jednostavna taktika koju bi morao da prozre svaki novinar koji ima bilo kakvu predstavu o tome šta se za proteklih deset godina dešavalo u Jugoremediji. Naime, pošto su sudovi u Srbiji pravosnažno utvrdili da je Jovica Stefanović-Nini prevario i državu i akcionare i oduzeli mu vlasništvo u Jugoremediji, Stefanovićev sindikat više ne može da se zalaže za svog gazdu (kao što su to radili 2006. godine kada su ispred Vlade Srbije organizovali demonstracije protiv svojih kolega), već pokušava da novim lažima ubedi javnost da sadašnja uprava nije ništa bolja od Stefanovićeve.

Podsećamo na činjenice:

– Jovica Stefanović nije izvršio investiciju u modernizaciju Jugoremedije, što je bila njegova obaveza iz ugovora sa državom (upravo zbog neizvršavanja ove obaveze mu je sud i oduzeo fabriku), već je naprotiv zadužio Jugoremediju do ivice stečaja i doveo do obustave proizvodnje. Nova uprava je ponovo uspostavila proizvodnju, vratila sve Stefanovićeve dugove i izvršila rekonstrukciju fabrike.

– Stefanović je u Jugoremediju uveo privatnu vojsku koja je avgusta 2004. godine na brutalan način izbacila 150 štrajkača iz fabrike, kojima je zatim Stefanović podelio nezakonite otkaze i zamenio ih novim radnicima. Nova uprava je 2007. godine vratila otpuštene štrajkače na posao i javno zauzela stav da u fabrici neće biti osvete ni prema radnicima koje je zaposlio Stefanović, ni prema štrajkbrejherskom sindikatu Nezavisnost. Od ovog stava uprava Jugoremedije ne odustaje ni danas, uprkos svim lažima i pretnjama kojima su izloženi od tog istog sindikata.

– Jedna od invencija Jovice Stefanovića u represiji prema pobunjenim radnicima bilo je i formiranje zloglasnog Sektora Servis. Naime, nakon što je većina štrajkača nasilno izbačena iz fabrike avgusta 2004. godine, preostali simpatizeri štrajka su premešteni u novoosnovani Sektor Servis, uglavnom na radna mesta baštovana, da bi potom po potrebi bili otpušteni jer fabrici nije potreban toliki broj baštovana. Premeštanje u ovaj „sektor“ godinama je značilo pretnju otkazom. Po preuzimanju fabrike marta 2007. godine, nova uprava je ukinula Sektor Servis i zabranila nasilje, pretnje, ucene i svako slično ponašanje prema zaposletnima u Jugoremediji. Oni koji danas otvoreno napadaju upravu Jugoremedije, čine to sa svojih radnih mesta.

– U vreme Jovice Stefanovića, Jugoremedija je bila ozloglašena mafijaška prćija i punkt za pranje kiparskog novca (preko nje je Stefanović unosio prljav novac kojim je kupovao druga preduzeća, Medelu iz Vrbasa i Luksol iz Zrenjanina). Pod sadašnjim rukovodstvom, Jugoremedija je jedina fabrika lekova u Srbiji koja nije u kartelu proizvođača i veledrogerija koji je nedavno razotkrila Komisija za zaštitu konkurencije.

– Jovica Stefanović je za sve svoje postupke u Jugoremediji imao otvorenu podršku vlasti. Avgusta 2004. godine, njegovoj privatnoj vojsci je prilikom izbacivanja štrajkača iz fabrike asistirala jedinica Žandarmerije, dovedena iz Beograda jer zrenjaninski policajci nisu hteli da tuku svoje sugrađane. Poreska uprava je godinama tolerisala to što Stefanović nije plaćao poreze i doprinose za zaposlene. Međutim, nakon uspostavljanja nove uprave, tadašnji ministar finansija Dinkić je naložio Jugoremediji da odmah plati sav nagomilani dug, jer će je u protivnom oterati u stečaj. Sadašnja uprava Jugoremedije je pod konstantnim pritiskom policije, protiv nje se neprestano vode istrage koje nikada ne dovode do bilo kakvog otkrića, a Vlada smanjenjem cene Jugoremedijinih lekova polako finansijski iscrpljuje fabriku i tera je u propast. Ovakvo ponašanje vlasti je jedini razlog zbog kog u Jugoremediji danas kasne plate, zbog kog raste nezadovoljstvo radnika i akcionara i zbog kog nekadašnji Ninijevi saradnici imaju priliku da oko sebe okupe značajan broj ljudi.

Sve ove i mnoge druge činjenice jasno govore da u Jugoremediji danas apsolutno ništa nije isto kao što je bilo u vreme Jovice Stefanovića. Međutim, laži o Jugoremediji se već godinama u našim medijima prenose kao legitimno stanovište grupe akcionara. I naravno, ako protiv nekoga godinama vode kampanju mržnje, ako ga predstavljaju jednakim sa lopovima i mafijašima i okrivljuju za propast fabrike, i ako pritom znamo da su svi lopovi i mafijaši u ovoj zemlji „nedodirljivi“, onda je zapravo bilo pitanje dana kada će se desiti nasilje prema ”neprijateljima” koji ne uživaju zaštitu vlasti.

Na sajtu lokalnog lista Zrenjanin, 11. januara ove godine preneta je vest da je kuća Roberta Faija i još dvoje radnika-akcionara Jugoremedije, protivnika Jovice Stefanovića, išarana prevrnutim krstovima. U komentarima posetilaca sajta na ovu vest dominira stav: „Čin je ružan, ali…“, i nastavlja se sa istim lažima i uvredama koje već skoro dve godine slušamo o upravi Jugoremedije i radnicima i akcionarima koji je podržavaju.Od ovog „ali“, pa do pokušaja ubistva, nije veliki razmak. Svega dva meseca.

POKRET ZA SLOBODU

23. februar 2012.