Kao predstavnik udruženja radnika i akcionara Srboleka Zoran Gočević apelovao je na predstavnike vlasti da obustave stečajne postupke dok se ne donesu pravosnažna rešenja o zakonitosti, tj. nezakonitosti privatizacija u ugroženim preduzećima. Kao primer za neadekvatnost i neregularnost te procedure naveo je upravo slučaj Srboleka, čiji stečajni upravnici pokušavaju da u ubrzanom postupku rasprodaju svu njegovu imovinu, ne čekajući sudsku odluku, i prodajući čak i licence za proizvodnju lekova koje su u vlasništvu Srboleka i bez kojih bi bilo nemoguće obnoviti proizvodnju. Pritom, dug Srboleka iznosi mnogo manju sumu od one koja se njemu duguje, a fabrika je, usled stečaja, sprečena da proizvodi lekove kojih nema na tržištu i koji su neophodni stanovništvu.
Nenad Ilić iz Ratkova izneo je frapantne činjenice o otimanju zemlje u Vojvodini, u kojoj je 300.000 hektara državnog i 214.105 hektara zadružnog zemljišta nestalo u procesu privatizacije. Ratkovo je jedan od primera kako je kroz privatizaciju društvenog kapita otuđeno i poljoprivredno zemljište koje nije moglo biti predmet privatizacije: a ta je pljačka bila omogućena nepostojanjem jasnog razgraničenja oblika svojine u katastrima nepokretnosti. Tajkuni, licitirajući samo registrovano zemljište, skupa sa njim prisvajaju i masu neregistrovanih parcela, na društvenu svojinu podižu se krediti i od po 10 miliona evra, a zatim se zemljište pod hipotekom preprodaje investitorima iz Hrvatske, Irske, i drugih zemalja, i direktno iz društvene svojine prenosi na strano pravno lice. Ministarstvo poljoprivrede je još 2011, prepoznavši nezakonitost ovih špekulacija, Katastru nepokretnosti, koji je uz Agenciju za privatizaciju i Agenciju za privredni registar glavni akter te nezapamćene pljačke, naložilo da svojinu vrati u njeno prvobitno stanje: na šta se Katastar nepokretnosti oglušio. Nažalost, zaključuje Ilić, i političari kojima su podneti na uvid izveštaji o ovim transakcijama, u vezi su sa istim stranim i domaćim investitorima, i u njihova obećanja se ne može pouzdati; a u svim privatizovanim poljoprivrednim gazdinstvima u Vojvodini danas radi samo oko 6% zaposlenih.
Milenko Ninčić na kraju je izložio katastrofalnu sudbinu ugostiteljskog preduzeća „Tri grozda“, privatizovanog od strane Mozaik Cateringa, firme u vlasništvu ozloglašenog Miroslava Joksimovića - „Miše Omege“. Nezapamćena špekulacija izvedena je tako što je firma sa 500 evra početnog kapitala od Hypo banke podigla kredit zalažući akcije samog preduzeća, radi čije kupovine je taj kredit odobren, kao garant tog istog kredita. Zatim je, nakon par reprogramiranja tog duga, napravljen novi aneks ugovora, po kojem je kupljena firma „Tri grozda“ navedena kao hipotekarni jemac za jedno drugo preduzeće: dok su, u međuvremenu, njegovi objekti i lokali prodavani mimo tržišne cene, zalagani kao jemstva, ili su na njih podizani novi krediti. To je sve, naravno, „Tri grozda“ moralo odvesti u stečaj: a dok još nisu ni formirani organi stečajnog postupka, sud je doneo rešenje o bankrotstvu i stečajni upravnik započeo sa prodajom lokala i popisom imovine. Od 500 radnika zaposlenih u „Tri grozda“ 2006, pri uvođenju stečaja ostalo ih je samo 40: o čitavom slučaju obavešteno je i Republičko više tužilaštvo, kome je dostavljen izveštaj o svim počinjenim kriminalnim radnjama, kao i gospodin Oliver Antić – ali nikakav odgovor na to još nije usledio.
Pokret za slobodu na protest je sazvao veliki broj radničkih grupa, iz Beograda, Kragujevca, Subotice, Zrenjanina, itd. Njegova je čvrsta odluka da svoju borbu nastavi dok god to bude potrebno.