Izveštaj sa okruglog stola Pokreta za slobodu
Centralizovanost je najdominantnije obeležje privatizacije u Srbiji. Uprkos činjenici da se radi o procesu koji na manje ili više direktan način radikalno utiče na živote i mogućnost za ostvarivanje elementarnih prava praktično svih građana Srbije, privatizacija se već deset godina sprovodi bez ikakvog javnog uvida, bez kontrole uopšte, kao klikaško-familijarni monopol finansijskih, političkih i ekspertskih „elita“, u proceduri koja ima samo jedno pravilo – da oni uvek budu u pravu. Kafkijanski mrak Agencije za privatizaciju, ustanove koja sama kreira, sprovodi i kontroliše privatizaciju, ne zadovoljava čak ni minimalni nivo transparentnosti potreban da se njen osnivač smatra demokratijom u pokušaju. Bez ikakvih iluzija o meri u kojoj su parlamenti odgovorni građanima, sindikati radnicima, a mediji publici, sledeće se mora istaći: parlamentarna kontrola privatizacije je, istina, predviđena zakonom, ali nikada nije delotvorno vršena; lokalne samouprave i sindikati „uključeni“ su u prodaju preduzeća davanjem neobavezujućih mišljenja, stolicom u tenderskim komisijama i slično nedovoljno; mali akcionari čak ni toliko; simulacije javne kontrole, na primer TV prenosi aukcijskih nadmetanja, jednostavno vređaju inteligenciju.
Drugim rečima, proces privatizacije u Srbiji ima sva obeležja diktature i intrige, a nijedno obeležje demokratije. Ciklus od četiri okrugla stola Biti radnik danas pokušava da naznači razmere ove diktature i da potraži potencijale u društvu za njeno prevazilaženje.
Na prvom okruglom stolu, pod nazivom Decentralizacija i partnerstvo, koji je održan 22. oktobra, uz učešće predstavnika Pokreta Ravnopravnost iz Zrenjanina, Udruženja Solidarnost iz Subotice i sindikata beogradskih preduzeća Narodni univerzitet Božidar Adžija, IP Prosveta i Trudbenik gradnja, usredsredili smo se na problem isključenosti lokalne samouprave iz procesa privatizacije, ali i na razmatranje pravca za rešenje ovog problema. Inicijativa koju su predložili zrenjaninsko radničko udruženje Pokret Ravnopravnost i Pokret za slobodu, proizišla je iz iskustva trogodišnje borbe radnika-akcionara zrenjaninske fabrike lekova Jugoremedije protiv sprege korumpirane vlasti i kapitala nepoznatog (to jest „kiparskog“, zapravo itekako poznatog) porekla.
Istovremeno dok je vlast na zahteve za poštovanje zakona i ugovora u privatizaciji Jugoremedije odgovarala ignorisanjem, cinizmom i nasiljem, građani Zrenjanina su 2007. godine glasali da stopedeset otpuštanih radnika-akcionara, koji su svojom višegodišnjom upornošću i doslednošću impresionirali celu Srbiju, dobiju godišnju nagradu Grada Zrenjanina. Solidarna podrška lokalne zajednice borbi radnika Jugoremedije bitno je doprinela njihovoj pobedi 2007. godine, a nakon povratka u fabriku, radnici Jugoremedije su podržali borbu radnika Šinvoza i BEK-a. Pokret Ravnopravnost je nastao u decembru 2007. godine okupljanjem radnika i malih akcionara Jugoremedije, Šinvoza i BEK-a, kao politička artikulacija dinamike lokalne zajednice koja se, makar u slučaju Jugoremedije, pokazala kao vitalna opozicija diktaturi i spletkarenju.
Na lokalnim izborima 2008. godine Pokret Ravnopravnost je ušao u zrenjaninski parlament. Njihovi odbornici su inicirali i predvodili Anketni odbor Grada Zrenjanina, osnovan sa ciljem da utvrdi razloge zbog kojih je Šinvoz otišao pod stečaj. Za izveštaj Anketnog odbora, u kom je konstatovano da je većinski vlasnik Šinvoza namerno izazvao stečaj, početkom 2009. godine glasali su svi zrenjanski odbornici. I vlast i opozicija.
Za trenutak je izgledalo da je solidarnost lokalne zajednice u potpunosti ovladala gradskom skupštinom. Međutim, Skupština Grada Zrenjanina nema nikakve nadležnosti u privatizaciji, tako da je svoj izveštaj mogla jedino da prosledi „na nadležno mesto“, prema Beogradu, ili Novom Sadu. Rečima predsednika Anketnog odbora Branislava Markuša: „Čim bi prešli pančevački most, ili čardu na Tisi, nailazili smo na ignorisanje!“
Bez iluzija zašto su zrenjaninski odbornici jednoglasno podržali jednu političku deklaraciju iz koje ne slede obavezujuće „pravne posledice“, ali i bez sumnje u sopstveno političko iskustvo da su lokalni predstavnici vlasti podložniji javnoj kontroli negoli prilike iz mraka Vladinih agencija, Pokret Ravnopravnost je 2009. godine stao iza inicijative da se lokalnim samoupravama vrati imovina koja im je oduzeta 1995. godine, i da se odgovornost za imovinu Republike Srbije u preostalim subjektima privatizacije oduzme od Agencija za privatizaciju i poveri lokalnim samoupravama. Među grupama i institucijama koje su podržale ovu inicijativu, našla se i Stalna konferencija gradova i opština Srbije – jedna od institucija koje su sa neuverljivim izgovorom odbile poziv da učestvuju u radu okruglog stola Decentralizacija i partnerstvo. Reč „ignorisanje“ često se čula na okruglom stolu. Čas u oporom humoru organizatora dok su prepričavali razgovore sa utvarama iz ministarskih i agencijskih kabineta, čas kao neizostavni deo oporog iskustva učesnika okruglog stola, čas u oporom muku praznih stolica. Ipak ne toliko često da zaboravimo, ili bagatelišemo zbog čega smo se skupili.
Predstavnici Udruženja Solidarnost iz Subotice, koje okuplja radnike i bivše radnike Severa, Fidelinke i drugih subotičkih preduzeća, takođe su za svoju borbu dobili podršku lokalne skupštine, koja ih takođe nije primakla cilju – da se spreči pljačka Severa i ostalih preduzeća u privatizaciji. Njihovi predstavnici su istakli da je pored povećanja nadležnosti lokalnih samouprava u privredi isto tako vrlo važno da se gradovima i opštinama obezbede kapaciteti za izvršavanja ovih nadležnosti, kao i da im centralna vlast ne stvara prepreke. U protivnom, desiće se da lokalne samouprave dobiju samo gomilu problema sa kojima ne mogu da izađu na kraj, ili će sa njma „izlaziti na kraj“ u sprezi sa lokalnim tajkunčićima. Uostalom, nije da ne znamo kako gradovi i opštine inače upravljaju privrednim subjektima. Lokalna javna preduzeća najčešće su samo EPS u malom. Predstavnik Narodnog univerziteta Božidar Adžija objasnio je kako njihova uprava, koju postavlja opština Vračar, već nekoliko godina donosi jednu po jednu štetnu odluku i polako vodi preduzeće u stečaj. Nije ni stigao da kaže svoje mišljenje o pozadini. Sa više strana iz publike prekinuli su ga komentari da je neko bacio oko na zgradu Božidarca.
Učesnici okruglog stola su se saglasili da je neophodno vratiti imovinu lokalnim samoupravama i decentralizovati odlučivanje o privatizaciji, ali da to nije recept za rešenje svih naših problema, već samo šansa da radnici i mali akcionari kontrolišu postupanje vlasti u njihovim preduzećima. Prosto rečeno, ako živite i radite u Subotici, ili Vranju, nije vam ni malo svejedno da li ćete za pritisak na vlast morati da organizujete autobuse do Beograda, ili šetnju do gradske kuće.
Zaključci okruglog stola biće dostavljeni predstavnicima institucija koje su ga ignorisale, uz poziv za sledeći okrugli sto, koji će se održati 5. novembra na temu Šta posle raskida ugovora?
Učesnici okruglog stola Decentralizacija i partnerstvo, više puta su napomenuo da našu inicijativu za vraćanje imovine lokalnim samoupravama i decentralizaciju u odlučivanju o privrednim subjektima u vlasništvu države, nikako ne treba dovoditi u vezu sa agitacijom za „regionalizaciju“, iza koje stoji ona ista politička struktura čiji su ključni funkcioneri na okruglom stolu često pominjani kao nosioci diktature i intriga, te da se u saopštenjima sa okruglog stola za svaki slučaj od „regionalizacije“ treba eksplicitno ograditi.
Niste ni posumnjali, nadam se!
Ivan Zlatić
Video snimci sa tribine: