Poslednjih 5 aktivnih tema na forumu

Glas Radnika

Protestni  odbor radnika-akcionara i poverilaca “Šinvoza” 30. septembra 2008. Z r e nj a n i n SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
 EKONOMIJA BANKROTA

Rekord, Rakovica

Kada je Mlađan Dinkić leta 2007. godine, ubrzo po preuzimanju dužnosti ministra ekonomije i regionalnog razvoja, najavio da će se privatizacija preduzeća koja do tog trenutka nisu prodata nastaviti kroz stečaj, javnost je ostala potpuno ravnodušna. Posle šestogodišnje praske da kupci kroz privatizaciju stiču apsolutnu vlast, a radnici i mali akcionari gube sva prava (sem u Jugoremediji i nekolicini drugih preduzeća koja su prešla u kontranapad), ekonomija bankrota je dočekana kao legalizacija faktičkog stanja. Niko, međutim, nije ni slutio da će ministrovu viziju svojinske transformacije uskoro početi da slede svi privatni vlasnici koji hoće da se oslobode ''nepoželjnih'' ugovornih obaveza – pre svega onih koje se tiču radnika.

Ivan Zlatić, Marija Radišić

Zahvaljujući britanskoj kompaniji ’’Global Steel Holdings Limited’’, nekadašnji kraljevački privredni gigant ’’Magnohrom’’, osnovan 1952. godine, koji je svojevremeno proizvodio između 120 i 130 hiljada vatrostalnih opeka, i zapošljavao oko 5 hiljada radnika, našao se u vrhu liste domaćih preduzeća upropaštenih privatizacijom, zajedno sa zrenjaninskim ’’Šinvozom’’, BEK-om i ’’Jugoremedijom’’, užičkom ’’Raketom’’, kruševačkom ’’Župom’’... Agonija ’’Magnohroma’’ je počela uvođenjem ekonomskih sankcija međunarodne zajednice, kada su se njegovi proizvodi ilegalno izvozili, a najveći dio zarade od ovakvih poslova odnosili posrednici, školjka-firme na ’’patriotskom’’ zadatku ’’probijanja sankcija’’. Nekadašnji gigantski proizvođač vatrostalnog programa, pretvorio se tokom devedesetih u preduzeće sa ogromnim problemima, praktično na izdisaju – više od dvije i po hiljade radnika je ostalo bez posla, a uposlenost proizvodnih kapaciteta je pala na svega 20 odsto. Nakon bombardovanja 1999. godine, fabrika je ostala bez najznačajnijih snabdjevača kvalitetnom rudom, rudnika ’’Goleš’’ i ’’Novo brdo’’ kod Prištine.

Aktivisti Pokreta za slobodu – Freedom Fight objavili su treći broj Glasa radnika. Publikaciju će u Beogradu deliti radnici zrenjaninskih i beogradskih preduzeća tokom prvomajskih demonstracija. Štampanje publikacije pomogli su zrenjaninski radnici. Publikaciju možete u kompjuterskom formatu preuzeti ovde:

http://freedomfight.net/glasradnika3.pdf

U radu na publikaciji učestvovali su i članovi internet časopisa ’’Pobunjeni um’’.

Pokret za slobodu – Freedom Fight

Mi smo sve izgubili, došli smo do ivice ponora, do prosjačkog štapa, borimo se za golu egzistenciju nas i naših porodica, borimo se za opstanak. Povratka nazad nema, napred bez straha. Genocid koji Država sprovodi prema radnicima "Magnohroma" mora prestati sada i odmah. Na našoj strani su Zakon i prava pravde. Na našoj strani je i Ustav Republike Srbije.

Radničko-sindikalni prosvjed u Zagrebu

ZAGREB - U središtu Zagreba u subotu je održan dugo najavljivani javni radničko-sindikalni prosvjed pod motom “Zajedno za veće plaće u javnom i privatnom sektoru“. U prosvjedu su sudjelovali i anarhisti uz transparente s nešto radikalnijim porukama, poput "Država je tamnica svih naroda" ili "Tražimo veće kaveze i duže lance".

Саопштење за јавност Председници Синдиката запослених у ИП ‚‚Просвета’’ прећено отказом због текста у ‚‚Гласу радника’’ Љубици Стјепановић – Мухић је генерална директорка ИП ‚‚Просвете’’, Зорица Мијић, претила отказом због наводног одавања пословне тајне предузећа. Љубица је председница Синдикалне организације запослених и прећено јој је избацивањем с посла због текста који је објавио Покрет за слободу ‚‚Freedom Fight’’ у својој интернет публикацији ‚‚Глас радника’’. Главна оптужба изнета у тексту објављеном у ‚‚Гласу радника’’ усмерена је на незаконито доштампавање тиража о којем не постоји ниједан писани траг а обављано је у различитим штампаријама. Текст у ‚‚Гласу радника’’ позива да се истраже оптужбе изнете на рачун Дејана Станковића, бившег директора ‚‚Просвете’’, и Зорице Мијић, нове генералне директорке, која прикрива Станковићеве незаконите радње. Љубица Стјепановић – Мухић каже да ‚‚Незаконите радње нису пословна тајна. Указивање на њих је, пре свега, грађанска дужност’’. Љубица сматра да би Закон о раду требало више да штити радника који указује на незаконите радње послодавца.

Danas je pred zgradom Vlade Srbije odrzan protest radnika ``Magnohroma``. Protest su podrzali aktivisti Pokreta za slobodu ``Freedom Fight`` koji su delili svoju publikaciju ``Glas radnika`` u kojoj se govori o uzrocima propasti ``Magnohroma``. Publikaciju ``Glas radnika`` mozete downloadovati ovde: http://freedomfight.net/Glas%20Radnika%202.pdf  

Političari nisu nikad nikome pomogli pa neće ni radnicima BEKa i Šinvoza Na protestu radnika BEKa i Šinvoza ispred Trgovinskog suda u Zrenjaninu 26. marta 2008. pojavila se grupa luksuzno odevenih članova Radikalne stranke, koje je većina radnika prvi put videla. Njihovo pojavljivanje na protestu je samo deo predizborne kampanje. Obećavali su rešavanje problema korupcije kada dođu na vlast. Međutim, radnici treba da budu načisto s tim da su članovi Radikalne stranke deo problema korupcije a ne rešenja. Protest radnika u Zrenjaninu bi trebalo da bude otvoren za svakog ko kao pojedinac podržava radničku borbu za dostojan život, za fabrike i radna mesta. Ne bi trebalo da to bude mesto za promociju onih koji nikad nisu učestvovali ni u jednoj radničkoj borbi, a koji radničku patnju koriste radi prikupljanja izbornih glasova. Učešće u protestu treba da bude bezinteresno i samo s jednim ciljem – a to je radnička pobeda. Aktivisti Pokreta za slobodu – Freedom Fight, u Zrenjaninu i drugim gradovima Srbije, sarađivaće samo sa radnicima i onima koji bezinteresno podržavaju radnike i njihove zahteve.

Izbor iz štampe

nazad na vrh

 

 

  • autor: Srđan Dvornik
    Akcija prikupljanja potpisa birača uz zahtjev da se o ulasku Hrvatske u Sjevernoatlantski pakt odluči referendumom nije, uz dane resurse i zakonske okvire, mogla domašiti traženih oko 450.000 potpisa. U kontekstu medijske marginalizacije, pa i kontrapropagande, uobičajene domaće političke inertnosti, a napose autoritarne rezignacije pred "već gotovom" stvari, broj od preko 124.000 onih koji su iskazali svoju volju nipošto ne predstavlja politički neuspjeh.
    Za vrijeme do sad najvećeg summita NATO-a u Bukureštu, u pozadini pompoznih sastanaka državnika, na ulicama se vršila represija nad mirovnim aktivistama od strane specijalne policije

    Intervencija NATO protiv bivše SR Jugoslavije, u kojoj je poginulo oko 3.500 ljudi i posle koje je uveden međunarodni protektorat nad Kosovom i Metohijom, a pokrajina pre nešto više od mesec dana samoproglašena kao nezavisna država, počela je pre tačno devet godina.

    Tog 24. marta 1999. godine, bez odluke Saveta bezbednosti UN, počeli su vazdušni napadi NATO snaga koji su trajali skoro tri meseca i u kojima su uništavani ne samo vojni ciljevi, već i energetska postrojenja, mostovi, gusto naseljene četvrti gradova, vozovi, civilni konvoji...

    Još jedna podela ratnog plena

    ’’Ratovi, sukobi – sve je to biznis”- uzdahnuo je gospodin Verdo u istoimenom filmu Čarli Čaplina iz 1947. Mnoge ne treba ubeđivati u povezanost između korporacija SAD, sada tako zaokupljenih otimanjem iračke državne imovine, i vojne mašinerije koja je  silom otvorila Irak za globalni biznis. Ali ono što je znatno manje poznato jeste činjenica da sličan proces uveliko traje u delu sveta na koji su B52 ne tako davno bacali bombe u još jednoj "oslobodilačkoj" misiji.

    POTPORA TERORISTIMA
    Tijekom cijelog rata na Kosovu i prije njega, NATO je suradivao s Kosovskom oslobodilackom vojskom (UCK), iako se znalo o njihovim teroristickim metodama (ubojstvima, paljenju cijelih sela, i to albanskih) i kontaktima s mafijom, sudjelovanju u trgovini drogama i suradnji s teroristickom mrežom Osame Bin Ladena.


    "MIROVNI PREGOVORI"
    Na mirovnim pregovorima u francuskom Rambouilletu NATO je iznudio ucešce voda UCK. Srbima je, nasuprot tome, predložio neprihvatljive uvjete (ukljucujuci npr. nekontrolirani boravak stranih vojnika na cijelom teritoriju Jugoslavenske savezne republike), a njihovo ocekivano odbijanje poslužilo je kao izgovor za raspirivanje rata.

    Agresija, okupacija i terorizam kao model djelovanja

    Zašto NATO nije nestao?

    Organizacija sjeveroatlantskog saveza [engl. North Atlantic Treaty Organisation - NATO] je osnovana 1949. godine sa službenim ciljem obrane zapadne Europe od moguće agresije Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika.

    Ukoliko je mogućnost takve agresije ikada stvarno postojala, raspadom komunističkih režima u bivšem istočnom bloku početkom devedesetih je prestala postojati. Promjene u zemljama bivšeg istočnog bloka su učinile NATO nepotrebnim. Savez je izgubio svoju svrhu, jedini razlog za postojanje. Ali određene struje među zemljama članicama saveza su gotovo odmah počele zagovarati "obnovu" saveza, pa čak i njegovo širenje u centralnu i istočnu Europu. Počeli su izmišljati nova objašnjenja koja bi omogućili nastavak starog stanja stvari.

    Zagovornici ove ideje su tvrdili da NATO mora pronaći nove izazove kako bi opravdao svoje postojanje. Posve je jasno da je polazište za očuvanje NATO-a "sakriveno" u interesu očuvanja dominacije SAD-a u europskim i svjetskim odnosima.

    Osim političkih razloga opstanka saveza, nije nevažno da iza NATO-a stoji najveći vojno-industrijski sustav na svijetu. Prema podacima štokholmskog Međunarodnog instituta za mir u devedesetima je vojna proizvodnja (oružja, opreme...) članica NATO-a predstavljala 80% ukupne svjetske vojne proizvodnje. Ogromna proizvodnja traži tržište gdje bi prodala svoje proizvode pa je opstanak saveza, ali i novi oružani sukobi i ratovi u interesu industrije zemalja članica NATO-a.

    ovde ide neki sadrzaj, ako je potreban