Marija RadišićSvjedoci smo brojnih privatizacija koje su bile štetne po živote naših ljudi u ekonomskom pogledu, a ta ekonomska propast je formirala kolone ljudi, radnika, bez posla, bez plata, bez socijalnih programa, bez fabrika... Postoje i one privatizacije koje su blistavo predstavljane u javnosti. Neke su uspjele da opravdaju proces privatizacije solidnim platama i minimalnim otpuštanjem radnika uz dobre otpremnine i vraćanjem fabričkih pogona u život, ali su mnoge od njih zaklonile mnogo veći problem svojim prikazanim i predstavljenim sjajem. Sistematski uništavani, planski osiromašeni i postepeno gurnuti u koš za jeftinu radnu snagu, a sa bogatim prirodnim resursima i velikim potencijalima za eksploataciju istih, našli smo se u vrhu najpoželjnijih regiona za strani kapital. Još ako uzmemo u obzir i nepostojanje valjanih zakona za zaštitu kako radnika tako i životne sredine, i nepoštovanje postojećih kroz samovolju kako lokalnih tako i republičkih vlastodržaca postali smo zaista zemlja iz snova svih stranih, a i domaćih kapitalista, koji jure za što većim profitom uz što manje obaveze prema eksploatisanim i uz što manja ulaganja, uz nezaobilazna maglovita obećanja. Evropska unija kojoj toliko težimo zna da zaštiti svoje interese, a mi sa Unijom ili bez nje ostajemo da krpimo budžet prljavim parama i još prljavijim privatizacijama ne osvrćući se na sopstvene živote koji nestaju u oblacima čađi i dima.
[dalje...]
